Redovita tjelesna aktivnost jedan je od temeljnih elemenata prevencije i liječenja kardiovaskularnih bolesti, no bolesnici s kompleksnim i visokorizičnim stanjima često ostaju izvan organiziranih programa rehabilitacije. Strah od tjelesnog napora, funkcionalna ograničenja, komorbiditeti te nedostatno upućivanje na programe rehabilitacije predstavljaju važne prepreke, unatoč sve većem broju dokaza o sigurnosti i učinkovitosti individualiziranog vježbanja u ovih bolesnika.

U znanstvenoj izjavi Američkog kardiološkog društva (American Heart Association) autori donose pregled aktualnih spoznaja o provođenju programa tjelesnog vježbanja u visokorizičnim skupinama bolesnika. Dokument obuhvaća starije osobe sa sindromom krhkosti, bolesnike nakon moždanog udara ili ozljede kralježnične moždine, osobe s reumatološkim bolestima, nasljednim kardiomiopatijama, ugrađenim srčanim elektroničkim uređajima te primatelje naprednih terapija za zatajivanje srca, uključujući mehaničku potporu lijevoj klijetki i transplantaciju srca.

Autori ističu da većina ovih skupina ima izrazito smanjenu kardiorespiratornu sposobnost i brojne funkcionalne deficite, zbog čega upravo oni mogu ostvariti najveću korist od pravilno osmišljenih programa vježbanja. Naglašava se kako programi ne bi trebali biti usmjereni isključivo na aerobni trening, već uključivati i vježbe snage, ravnoteže te fleksibilnosti, uz prilagodbu intenziteta, odgovarajući stupanj stručnog nadzora i, prema potrebi, primjenu specijalizirane opreme.

Brojna istraživanja pokazala su da individualizirani programi vježbanja mogu poboljšati kardiorespiratornu sposobnost, mišićnu snagu, funkcionalnu pokretljivost i kvalitetu života, uz istodobno smanjenje rizika od hospitalizacija i funkcionalnog propadanja u pojedinim skupinama bolesnika. Autori također naglašavaju važnost multidisciplinarnog pristupa, procjene funkcionalnog statusa prije uključivanja u program te kontinuiranog praćenja bolesnika tijekom rehabilitacije.

Zaključno, znanstvena izjava ističe kako tjelesno vježbanje predstavlja siguran i učinkovit dio liječenja većine visokorizičnih kardioloških bolesnika kada je prilagođeno njihovim individualnim potrebama. Daljnja istraživanja trebala bi pridonijeti razvoju još preciznijih, bolesniku usmjerenih programa rehabilitacije te unaprijediti dostupnost ovakvih intervencija kako bi što veći broj bolesnika ostvario njihove dugoročne kliničke i funkcionalne koristi. 

Cijeli članak pročitajte na poveznici: https://www.google.com/url?q=https://professional.heart.org/en/science-news/exercise-training-in-high-risk-populations&sa=D&source=editors&ust=1784812310316448&usg=AOvVaw0QA6Ea9fUW9XAcFKsUJ_7c