Kardiološka rehabilitacija jedan je od temeljnih oblika sekundarne prevencije kardiovaskularnih bolesti te dokazano poboljšava tjelesnu sposobnost i smanjuje rizik od budućih kardiovaskularnih događaja. Iako su njezine koristi dobro potvrđene, sve je više dokaza da žene i muškarci ne ostvaruju jednake rezultate nakon završetka rehabilitacijskog programa, što otvara pitanje potrebe za spolno prilagođenim pristupom rehabilitaciji.

U radu objavljenom u časopisu Journal of the American Heart Association analizirani su ishodi ambulantne kardiološke rehabilitacije kod 671 bolesnika koji su prije i nakon rehabilitacije prošli kardiopulmonalno testiranje opterećenjem. Cilj istraživanja bio je utvrditi postoje li razlike između žena i muškaraca u čimbenicima koji predviđaju poboljšanje vršnog primitka kisika (VO₂peak), jednog od najvažnijih pokazatelja kardiorespiratorne sposobnosti, te rizik od velikih neželjenih kardiovaskularnih događaja nakon završetka rehabilitacije.

Rezultati su pokazali da su oba spola ostvarila poboljšanje tjelesne sposobnosti, no porast VO₂peak bio je izraženiji kod muškaraca. U muškaraca su veći broj pohađanih rehabilitacijskih sesija, niža početna vrijednost VO₂peak, mlađa životna dob i izostanak periferne arterijske bolesti bili povezani s većom vjerojatnošću poboljšanja funkcionalne sposobnosti. Istodobno, redovitije sudjelovanje u rehabilitaciji bilo je povezano i s manjim rizikom od velikih neželjenih kardiovaskularnih događaja tijekom praćenja.

Nasuprot tomu, u žena navedeni klinički čimbenici nisu bili značajni prediktori poboljšanja funkcionalne sposobnosti niti budućih kardiovaskularnih događaja, uz iznimku šećerne bolesti kao prediktora nepovoljnijih ishoda. Ovi rezultati upućuju na mogućnost da na uspješnost rehabilitacije kod žena utječu dodatni fiziološki, psihološki ili organizacijski čimbenici koji nisu obuhvaćeni uobičajenim kliničkim pokazateljima.

Autori zaključuju kako bi budući programi kardiološke rehabilitacije trebali u većoj mjeri uzeti u obzir spolne razlike u odgovoru na liječenje. Razvoj individualiziranih rehabilitacijskih programa prilagođenih specifičnim potrebama žena mogao bi pridonijeti većem poboljšanju funkcionalne sposobnosti, kvaliteti života te dodatnom smanjenju kardiovaskularnog rizika. 

Cijeli članak pročitajte na poveznici: https://www.ahajournals.org/doi/10.1161/JAHA.125.044403