Sve veći broj osoba živi dulje s kardiovaskularnim bolestima zahvaljujući napretku dijagnostike, liječenja i akutne skrbi. Istodobno, zdravstveni sustavi suočavaju se s rastućim opterećenjem kroničnih posljedica bolesti te potrebom za dugoročnim praćenjem i prevencijom novih kardiovaskularnih događaja. U tom kontekstu kardiološka rehabilitacija više se ne promatra isključivo kao kratkotrajni program oporavka, već kao početak cjeloživotne skrbi usmjerene na očuvanje kardiovaskularnog zdravlja.

U novoj Mapi puta Svjetske kardiološke federacije (World Heart Federation Roadmap) međunarodna skupina stručnjaka predstavlja viziju razvoja suvremenih programa kardiovaskularnog zdravlja s ciljem povećanja dostupnosti, poboljšanja ishoda liječenja i osiguravanja kvalitetne, vrijednosno utemeljene zdravstvene skrbi. Dokument naglašava potrebu za promjenom dosadašnjeg pristupa te predlaže da se tradicionalni pojam „kardiološka rehabilitacija” zamijeni širim konceptom programa kardiovaskularnog zdravlja koji obuhvaća sve oblike sekundarne prevencije i dugoročnog praćenja bolesnika.

Autori izdvajaju pet ključnih prepreka koje ograničavaju učinkovitost postojećih programa: kratkoročnu usmjerenost rehabilitacije, nedovoljno upućivanje i uključivanje bolesnika, ograničenu prilagodbu programa individualnim potrebama, nedostatne kadrovske kapacitete te nedovoljnu potporu zdravstvenih politika. Kao rješenja predlažu razvoj personaliziranih modela skrbi, širu primjenu digitalnih i hibridnih oblika rehabilitacije, automatizirane sustave upućivanja bolesnika, jačanje multidisciplinarnih timova te snažnije zagovaranje uključivanja programa kardiovaskularnog zdravlja u nacionalne zdravstvene strategije.

Mapa puta posebno ističe važnost kontinuirane skrbi nakon završetka formalne rehabilitacije kroz suradnju bolničkih i izvanbolničkih ustanova, primarne zdravstvene zaštite i lokalne zajednice. Naglašava se i potreba za razvojem standarda kvalitete, edukacijom zdravstvenih djelatnika te sustavnim praćenjem ishoda kako bi programi bili dostupni većem broju bolesnika u različitim zdravstvenim okruženjima.

Zaključno, autori poručuju da budućnost sekundarne prevencije leži u cjeloživotnom, bolesniku usmjerenom pristupu koji nadilazi tradicionalne okvire kardiološke rehabilitacije. Sustavna provedba predloženih mjera mogla bi omogućiti ravnopravniji pristup skrbi, bolje dugoročne ishode liječenja i učinkovitije očuvanje kardiovaskularnog zdravlja na globalnoj razini. 

Cijeli članak pročitajte na poveznici: https://www.nature.com/articles/s41569-026-01312-9